Upam fičo da ne boš zameru, mal za šalo, pa sorry ker sem si sposodil temo.
FIĆO
Prevozno sredstvo koje su mnogi velikodušno zvali automobil. Iako predviđen za prevoz manjih putnika na kratkim relacijama, fićom su čitave familije (sa koferima, strinama i loncem punjenih paprika za usput) putovale na more, planine ili u posjete rođacima na drugi kraj zemlje. Drugim riječima, može se reći da je fićo bio jugoslavenska buba, te da je kao takav motorizirao radni narod bivše Jugoslavije.
Kupovina fiće 60-ih i 70-ih godina bio je događaj ravan rođenju ili smrtnom slučaju u porodici. Vlasnik novog fiće bi po dolasku kući prvo potrpao oduševljenu djecu iz komšiluka i provozao ih po istom. Zatim bi pristupio slijedećem obredu: 1. ritualno pranje; 2. pažljivo namještanje naljepnice "YU" i 3. ukrašavanje enterijera minijaturnim kopačkama, kockicama ili bokserskim rukavicama.
Taman kada su vozači fića zaključili da su postigli sve što su mogli u životu, pojavljuje se prvo Zastava 1100 pa onda Zastava 1300. Vlasnici ovih novih drumskih zvijeri su, kao dodatnu pakost, uveli presvlake za sjedišta (za fiću ih niko nije pravio). Najcjenjenije su bile one od vještačkog krzna, na šta su vozači fiće jedino mogli da odgovore dlakavom presvlakom za volan.
Posebnu zavist izazivala je prostrana platforma iza zadnjih sjedišta Zastave 1100 i 1300 (kod fiće je nema), na koju su komotno mogli da se smjeste jedan ukrasni jastučić FK Željo i pas koji klima glavom. Pokušaji vozača fiće da ovu prednost neutrališu dodatnim naljepnicama (tigrovi koji se sudaraju glavama uz poruku "Pazi!"), ili ugradnjom dugačkih plastičnih antena, nažalost nisu uspjeli.
